Biljka zvana “potočarka” je proglašena za najzdraviju biljku na svijetu.
Potočarka je puna hranljivih materija koje mogu da spriječe bolesti i zaštite sportiste od povreda, saopštili su uzgajivači kvalitetne hrane iz kompanije B&W.
Ova najzdravija biljka na svijetu dobila je savršenih 100 od 100 poena, pobijedivši kineski kupus (91,99 poena), blitvu (89,27 poena), cveklu (87,08 poena) pa čak i spanać (86,43 poena), prema procjenama Centara za kontrolu i prevenciju bolesti.
Potočarka ima visok nivo aminokiselina i antioksidanata. Ostale prednosti uključuju velike količine željeza, kalcijuma, kalijuma, magnezijuma i vitamina K. Potočarku možete slobodno dodati u salatu, smuti, sendvič, tortilju, omlet ili picu.
Potočarka je vrlo zahvalna salata za zimsku upotrebu jer u to vrijeme, osim matovilca, gotovo da i nema ničeg drugoga. Može se uzgajati u zaštićenim prostorima, ali i na otvorenom, a u tom je slučaju nešto sitnija. Također, može se uzgajati i u plastičnim posudama, unutar doma.
Potočarka (Nasturtium officinale) raste kao samonikla u prirodi, a za svoj razvoj zahtijeva mnogo vode (na što ukazuje i samo ime biljke – vodena kreša, dragušac, grbača, engl. watercress).
Potočarka je višegodišnja razgranata biljka vriježaste stabljike koja puzi po tlu ili površini vode. Samo vrhovi stabljike su iznad vode, dok se iz pazuha listova razvija adventivno korijenje kojim se biljka učvršćuje za podlogu.
Naziva se i biljkom čistih voda jer u prirodi raste na izvorima čiste vode, potocima, rijekama te uz obale jezera.
Ljekovitost potočarke
Pikantni, pomalo gorkasti, mladi izboji i listovi, bogati su vitaminima B1, B2, C i E te kalcijem, željezom i jodom. Zanimljivo je da sadrži veće količine željeza od špinata i više vitamina C od limuna i naranče.
Jedna studija, objavljena u časopisu British Journal of Nutrition, dokazuje ljekovitost potočarke i pozitivno djelovanje na karcinom. Potvrđeno je da redovito konzumiranje manjih količina ove biljke može spriječiti rak prostate i debelog crijeva. Istraživanja su pokazala da oblog od lišća potočarke učinkovito djeluje na suzbijanje tumora žlijezda ili limfnih čvorova.
Listovi se koriste kao salata, dodatak juhama, umacima, sirevima i sendvičima ili za dekoriranje jela. Osušeni listovi i sjemenke mogu se koristiti kao začin, a nedozreli plodovi se mogu kiseliti (kao kapari). Termičkom obradom listovi potočarke gube ljekovita svojstva.
Listovi potočarke prisutni su na tržištu tijekom proljeća i jeseni, jer u uvjetima dugog dana i visokih temperatura biljka prelazi u generativnu fazu, a listovi i stabljike postaju tvrdi i ljuti te nisu ukusni za jelo.
Jedna sjetva – tri berbe
Potočarka se može rezati i tako dobiti tri berbe jer ponovo potjera ili se jednostavno čupa, što je slučaj kada je pregusto zasijana. Počinje se brati početkom prosinca, a dalje sve ovisi o temperaturama. Što je viša, bolje se obnavlja, i obratno. Svoj ciklus potočarka završava s vrućinama, kada ode u sjeme.
Biljka se razmnožava generativno (izravnom sjetvom sjemena od jeseni do proljeća) ili vegetativno – dijeljenjem biljke (reznicama stabljike s adventivnim korijenjem).
Sjeme potočarke je vrlo sitno (1 g = 4000-5500 sjemenki). Preporučuje se uzgoj na vlažnim gredicama u sjenovitom dijelu vrta.
Preporučeni razmak redova između biljaka je 15 do 30 cm. Berba mladih izboja dužine 10 do 15 cm započinje 20 dana nakon sadnje, odnosno 40 do 50 dana nakon sjetve i može se provoditi višekratno.
