Facelija (Phacelia tanacetifolia Benth)svojom medonosnom privlačnošću i sposobnošću brzog rasta, ne samo da nudi obilnu pašu pčelama i povećava prinos meda, već se ističe i kao izvrsno zelenišno đubrivo. Ova biljka, kroz svoj životni ciklus, doprinosi obnavljanju i obogaćivanju zemljišta, čineći je korisnom i za druge poljoprivredne kulture. Osim što zadovoljava potrebe pčela, facelija postaje neizostavan saveznik svim poljoprivrednicima koji žele poboljšati plodnost zemljišta i pridonijeti održivosti svojih usjeva.
Facelija (Phacelia tanacetifolia Benth) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Boraginaceae, koja vodi porijeklo iz zemalja jugozapadne Sjeverne Amerike i sjevernog Meksika a u Europu je donešena u XIX vijeku.
Facelija podsjeća na korov, svoju visinu dostiže između 60 i 90 cm, grana se već u donjem dijelu stabljike. Grane su oblikovane s manjim grančicama koje nose sitne cvjetove, a latice mijenjaju boju od ljubičaste pri vrhu do bijele pri dnu. Korijen prodire u dubinu do 70 cm, i ima značajnu ulogu u poboljšanju zemljišta i obogaćivanju azotom. Facelija ima korijenje koje stvara simbiotski odnos s bakterijama poznatim kao azotofiksirajuće bakterije. Ove bakterije naseljavaju korijenje i sposobne su vezati azot iz vazduha, transformisajući ga u oblik koji biljka može koristiti.
Kada nadzemni dio facelije bude odrezan ili kada biljka završi svoj životni ciklus, korijenje otpušta azot u zemljište. Ovaj proces se naziva zelenišno đubrenje, što doprinosi povećanju plodnosti zemljišta. Azot je ključan hranjivi sastojak za biljke, pa ovakav mehanizam pomaže u obogaćivanju zemljišta i pripremi istog za buduće usjeve.
Osim toga, korijenje facelije može doprinijeti i poboljšanju strukture zemljišta, smanjenju erozije te zbog svoje sposobnosti odbijanja nematoda u zemljištu, i privlačenju osolikih muva (Syrphidae) koji se hrane lisnim vašima, veoma je pogodna kultura. Stoga, Facelija je korisna ne samo kao medonosna biljka već i kao sredstvo za očuvanje i obogaćivanje zemljišta u poljoprivredi.
Facelija je prilagodljiva biljka, nema velikih zahtjeva u proizvodnji. Pokazuje preferenciju prema određenim tipovima zemljišta, kao što su černozem, livadske crnice, aluvijum, ali istovremeno je sposobna uspijevati i na različitim zemljištima.
Zbog sitnog sjemena, ima izražene zahtjeve prema kvalitetno pripremljenom zemljištu za sjetvu. Sjetva facelije obično se vrši krajem marta ili čim vremenski uslovi to dozvole, u tom periodu ima dovoljno vlage uzemljištu i još ne kreće intenzivan rast korova, pa ih facelija poslije zaguši te nije potrebno dodatno okopavanje ili upotreba herbicida koja nije poželjna u proizvodnji meda. Postupak se obavlja pomoću žitnih sijačica, a preporučena količina sjemena iznosi oko 8 kg po hektaru.
Pri uzgoju facelije za zelenišno đubrenje (sideraciju) siju se nešto veće količine sjemena.
Preporučuje se provoditi sjetvu u intervalima od 15-20 dana kako bi se osigurala kontinuirana paša za pčele od maja do septembra. Ovaj raspored omogućava da facelija pruži stabilan izvor hrane za pčele tokom različitih dijelova vegetacijske sezone.
Ako se facelija zaore u fazi precvetavanja, rezultat u obogaćivanju zemljišta hranjivim materijama može se uporediti s efektom od unošenja 25 tona stajnjaka na hektar zemljišta.
Facelija je izuzetno otporna na štetočine i bolesti, a njen korijen djeluje snažno toksično na nematode, koji su jedni od glavnih prenosioca raznih virusa. Ovo posebno čini faceliju izrazito intrigantnom za poljoprivrednike, jer ne samo da poboljšava, obogaćuje, već i revitalizuje zemljište.
Facelija se lako mehanički uklanja, a u sljedećoj godini ne postaje ozbiljan korov u kulturama koje se uzgajaju. S obzirom na svoje povoljne osobine, facelija se može uzgajati u monokulturi tokom više godina, što je od velike važnosti u dugoročnoj održivosti zemljišta.
